Moj prvi Mac bio je MacBook Air. Drugi isto. I danas ga svakodnevno upotrebljavam, prvenstveno za uredske poslove. Odlično mi je što na njemu mogu raditi cijeli dan bez punjenja, lak je kao pero i nema bespotrebnih značajki. Ima sve potrebno za uređivanje tekstova, rad u Photoshopu, slanje e-pošte, pretraživanje interneta, a može preživjeti i nekoliko sastanaka u danu.
Energetski učinkovit dvojezgreni procesor, 8 GB RAM-a i 128 GB prostora za pohranu sasvim su dovoljni za moje potrebe. Upravo ga zato i upotrebljavam za svakodnevne zadatke. Zapravo, taj se laptop gotovo uopće nije mijenjao svih ovih godina jer je od samog početka imao jasnu ciljnu skupinu. To je laptop namijenjen prosječnom korisniku. Kada je Steve Jobs svijetu predstavio prvi Air, izmislio je sasvim novu kategoriju na tržištu računala. S obzirom na to da se radi o iznimno uspješnom konceptu, čemu išta mijenjati?
Vidite, iako je u potpunosti renoviran, novi MacBook Air nije donio ništa revolucionarno. Osvijetljeni Appleov logotip je uklonjen, prastari je zaslon zamijenjen Retinom, a dodani su Force Touch Trackpad, treća generacija leptir tipkovnice, T2 čip i Touch ID. Dakle, popis novih značajki nije baš kratak. Ipak, bio je krajnji čas za ovu nadogradnju.
Doduše, Phil Schiller je pokopao MacBook Air 2016. godine, kada je predstavljen 13-inčni MacBook Pro, koji je Apple opisao kao „novi Air“. I to je imalo smisla: bili su gotovo iste težine, a kućište Pro modela bilo je nešto malo manje od Airovog. Jedina značajna razlika bila je u tome što je MacBook Pro bio 15 do 20% snažniji. Bio je to zgodan intermezzo.
Međutim, Air je uspio preživjeti u sjeni MacBooka Pro te je sada predstavljen u sasvim novom ruhu. Iako mu se težina malo promijenila, veličina je ostala identična kao kod Proa, a i nema neke velike razlike u njihovoj uporabi. Apple je jedino zadržao one niske tipke. Tako vam je ugodnije pisati, čak i kada računalo držite u krilu. Ponavljam, recept je funkcioniralo od početka pa ga (hvala nebesima) nisu mijenjali.
Isto vrijedi i za ostalo. Možda se prelazak sa starog zaslona koji nije imao ni rezoluciju od 1080 piksela na sadašnju Retinu čini velikim, ali radi se o zaslonu koji poznajemo i volimo, te u kojem uživamo. Opet, iako su boje i kontrasti na njemu odlični, to ne utječe znatno na pisanje tekstova i čitanje e-pošte.
Doduše, ako radite u Photoshopu ili Illustratoru, razlika je vidljiva. Ali to je to. Apple je vjerojatno zamijenio zaslon samo zato što se to očekivalo. Novi Air ima snažniji procesor, a i grafičke su performanse poboljšane. Sve to kako bi se podržali povećani zahtjevi Retina zaslona. Kada je Apple tek eksperimentirao s takvim zaslonima, bilo je velikih problema. Ali sada sve glatko teče.
Kada pogledamo čitav popis novih značajki, možemo nabrojati mnogo razloga za prelazak na novi Air, poput T2 čipa, Touch ID-a i Butterfly 3 tipkovnice. Ta nova tipkovnica, koju je sasvim drugačije upotrebljavati, ima sve nove modifikacije predstavljene s nadograđenom verzijom MacBooka Pro ovog ljeta. Zbilja je ugodno raditi na njoj. Vjerojatno bih pravio i manje grešaka. Za to, svake pohvale Appleu.
Touch ID je nešto sasvim novo. Tipka Power zamijenjena je biometrijskom identifikacijom. Brza je, odlično radi i nema potrebe da se gnjavite s lozinkama (ako nemate Apple Watch). Zanimljivo je da su uključili skener otiska prsta, ali izostavili čitav Touch Bar. Tko zna, možda će to ukloniti i na sljedećoj generaciji MacBooka Pro.
Za kraj, moramo reći malo više o T2 čipu. Ne radi se ni o čemu spektakularnom ili novom, to je hardver s vlastitim operativnim sustavom koji pomaže u upravljanju raznim sistemskim procesima i drugim komponentama. Apple bi ovim rješenjem htio doseći sigurnosnu razinu Secure Enclavea, koji je dio iPhonea. Tako je ovaj koprocesor zadužen za enkripciju prostora za pohranu i za sigurno pokretanje sustava, te upravlja kamerom, zvučnicima i mikrofonom FaceTime-a.
Ako mene pitate po čemu je novi Retina MacBook Air drugačiji, rekao bih po svemu. Naime, kada ga upotrebljavate, imate osjećaj da se ništa nije promijenilo. Ali upravo je to najveći mogući kompliment. Apple nije radio nepotrebne promjene, baterija i dalje lako izdrži 12 do 13 sati, ali unutrašnjost i vanjština uređaja u potpunosti su obnovljeni.
Nesumnjivo se radi o boljoj prilici od MacBooka, koji je u sličnom cjenovnom razredu. Ako možete preživjeti bez 15 do 20% snažnijih performansi MacBooka Pro, ovo je idealan odabir za sve koji traže prijenosno računalo za svakodnevnu uporabu.
